BLOG
Studijsko putovanje u Šumadiju
Nakon prošlogodišnje uspješno održane ZGrappe, ove smo godine bili pozvani u goste i to od uspješnih destilerija, koji su svoje proizvode predstavile na našem festivalu. U zemlju koja je predvodnica jake rakije – Srbiju. Tako se rodila ideja o studijskom putovanju i prilici da osim festivala održimo dobru suradnju, ne samo nas i naših proizvođača sa susjedima, nego da cijelom ovom festivalu damo i drugu dimenziju. Onu, koja osim promocije ima i edukacijsku ulogu.
Na prvo putovanju u Šumadiju krenuli smo s dva destilera – Velimirom Babićem iz destilerije Abelo i Antonijem Maršićem iz destilerije Maršić, suorganizatorica ZGrappe Mirna Petrov te moja malenkost.
Prva stanica – destilerija Emperus – za koju kažu da je među tri najmodernije u Europi, a nalazi se u selu Cerovac nedaleko od grada Kragujevca, poznat kao industrijsko i kulturno središte Šumadije. Okolna područja obiluju prirodnim ljepotama i bogatim vinogradima, što ih čini idealnim za proizvodnju visokokvalitetnih rakija. Čini se da i je tako jer je njihova ‘Reserva Antica’ proglašena za najbolju šljivovicu u Srbiji. Ovih dana preuzimaju nagradu u New Yorku za najbolji voćni brandy na svijetu, a u Londonu na IWSC-u nagradu za najbolji brandy. Domaćin Aleksandar Senić proveo nas je kroz destileriju, pokazao analizu koja dokazuje da u svojem podrumu imaju šljivovice iz 1935. i 1957. godine. Nestvarno! Njihova EMPERUS Reserva Antica je zeleno-maslinasta kupaža četiri destilata, proizvedenih 1992. i 1993. godine, isključivo od starih autohtonih rakijskih sorti šljiva – požegače i rankovače – te košta oko tri tisuće Eura. Imali smo privilegiju kušati rakiju iz 1994. godine i sve što imamo za reći je da ništa slično nikada nismo probali. Njihova 12-ica (šljivovica 12 različitih sorti) i inače je moj osobni favorit. Eksplozija okusa u ustima. Pregledali smo šljivike s visokog tornja, pogledali bazen na imanju (nismo se kupali, nije bilo dovoljno toplo van njega) i usnuli snom pravednika obogaćeni za prekrasno iskustvo Emperus destilerije. Hvala Aleksandar!
Dan drugi započeo je posjetom destileriji Stari Hrast u Žirovnici, također kraj Kragujevca. Riječ je o sasvim drugačijoj destileriji jer je manja, prava obiteljska, s prekrasnom pričom o dvije stotine godina starom stablu koje je simbol snage, izdržljivosti i spoja s prirodom. Domaćini Slavica i Zoran Stevanović nakon uvodnog razgleda, potrpali su nas u aute i odveli na vrh brda pohvaliti se spomenutim hrastom podno kojeg je, kao u filmovima, jednostavan stol s klupama. Zasjeli smo, natočili si odležalu dunju te otvorili sve svoje senzore. Neopisiv doživljaj. Dok slušate Zoranove priče o vinu, osluškujete zvuke prirode, a povjetarac vam nosi predivne mirise. Gurnete nos u čašicu, a osim predivne dunje, zapuhne vas i sve ostalo iz okolice – bukve, lipe, grab, kamilica, šumski plodovi… A zatim otpijete gutljaj i vi ste u filmu i doživotno zaljubljeni u kraj i ljude. Spoj pogleda, mirisa i te dunje zauvijek će ostati u nama poput Proustovih kolačića u Potrazi za izgubljenim vremenom. Hvala ti Zorane, za tvoje dunje, vinjak, šljivovice, sauvignone čut će se nadaleko.
Kod Ivane i Aleksandra Stankovića u destileriju Podrum Pevac dolazimo već prepuni dojmova od jutra i dana prije. Domaćin ima razumijevanja pa nas ne sili previše, sve je na stolu pa tko što želi neka izvoli. Obilazak destilerije je impresivan, vina i rakije nalaze se u visokim silosima. Kamioni ulaze i izlaze iz dvorišta i s vrata ti je jasno koliko je ova proizvodnja uspješna i velika. Proizvodnju prati kreativan Ivanin dizajn, a čitav prostor odiše pop artom. Portfelj broji 30-ak različitih rakija. Jedna bolja od druge, kao i kajmak kojeg su nam nudili baš na svakom koraku. Nikad dosta.
– Mene je ugostiteljstvo naučilo marljivosti, naučilo me i ophođenju s ljudima, kako prepoznati kvalitetu, i tek onda sam se bacio na proizvodnju – govori Aca Pevac koji je kao mladić postao konobar, pa voditelj restorana, pa vlasnik 3 najbolja i malo po malo, uz nemalu Ivaninu pomoć, sagradio je ogroman rakijaški biznis. Svaka čast, njegovi proizvodi sigurno će uskoro naći svoje mjesto na hrvatskim policama.
Smještanje u Hotel u Kragujevcu te izlazak u Rakija Hub s lokalnom ekipom. Po prvi puta smo pili zaista ukusne rakija koktele. Bili su savršeno izbalansirani i niti jedan okus nije stršao.
Dan treći odveo nas je u zaselak zvan Rakija u selu Gledić između ćuvika Đule i Tasovog brda, kroz koji teče Rakijski potok. Kažu da nakon najvećih kiša ostaje bistar kao rakija. Pitomo mjestašce, dušom i bogom dato za šljive, autohtone stare sorte Crvene Ranke, Metlaš, Belošljive, Crnošljive… Na imanju pet prirodnih izvora, voda ukusna da je moraš „preseći“ rakijom da se jako ne napiješ. Krajolik u hrastovoj i bukovoj šumi, proplanci i livade mirišu… Voćnjaci na blagoj, nekad i strmoj padini prema suncu u zemlji rastresitoj, pomalo kamenitoj. Tu borave Dragana i Dejan ‘Rakija’ Veljović, organizator ovog putovanja, ali i najveći rakija influencer na Balkanu, naš veliki prijatelj te, ne manje važno, vlasnik destilerije Rakija iz Rakije. Dolazak njemu bio nam je kao posjeta dalekoj, ali najdražoj rodbini. Dočekao nas je podno brda i rekao: „Ostavi taj salonski džip, dalje idemo s Pathfinderom.”. Od tog trenutka nadalje, samo čarolija. Prekrasne rakije, sjajan Draganin ručak, genijalno društvo nadaleko poznate bake Radojke, psi Beki i Arti. Šetnja do još jednog višestoljetnog hrasta koji nas je primio na svoje grane da se, grleći ga, malo povežemo s prirodom. Dejanova deset godina stara šljivovica, ako nije najbolja, onda je najposebnija. Niti jedna druga nema sličan okus, a posjetioci prve ZGrappe u Zagrebu proglasili su je za najbolju na festivalu. Njegova destilerija je mala, do 5 tisuća litara godišnje, i pokazuje tradiciju u svojem najizvornijem obliku. Dejan je naš najbolji prijatelj i svaki susret s njim otvara nove vidike, a razgovoru nikad kraja. Zato smo i zakasnili na obilazak posljednje destilerije.
Akov – u Kovanluku kraj Kraljeva – prostire se na ogromnom posjedu te osim kušaone, proizvodnje, ogromnih hangara imaju konjičko trkalište te zoološki vrt. Pozdravili su nas sasvim pitomi magarac i srna pa smo s domaćinom Nemanjom obišli sve kutke. Ova destilerija proizvodila je deset godina prije negoli je prodala prvu litru, a po Šumadiji se priča da na skladištima imaju preko milijun litara. Nemanja se zagonetno smješka, a nas više ništa ne čudi. Možda ciljaju kinesko tržište. Njihova rakija od šargarepe (mrkve) genijalan je marketinški trik, ali iza svake druge stoji ozbiljan trud, promišljanje i odležavanje. Pogotovo rakija od grožđa. To su sexy rakije za mlade ljude, klubove i sigurno ćemo uskoro čuti još puno o njima. Osim destilerije, imaju još nekoliko tvrtki te prekrasan hotel u Vrnjačkoj Banji u kojem smo i odsjeli. Tu nam se na finoj večeri pridružio i vlasnik Akova Žare. Opet koncert, pa šetnja ovim prekrasnim turističkim mjestom, opet rakija kokteli pa konačno spavanac.
Nakon buđenja, put za Beograd na Rakija Fest u organizaciji sjajne Belgrade Urban Distillery vlasnika Branka Nešića. Imao sam čast sudjelovati u Rakija podcastu Dejana Veljovića uživo pred publikom u paru sa spomenutim Brankom. Razmijenili smo iskustva u organizaciji festivala, najavili drugu ZGrappu za 15. i 16. studenoga u Boćarskom domu, probali još hrpu fantastičnih srpskih destilata, rakija koktela te napravili nova poznanstva.
Svakome, a pogotovo onima koji proizvode rakiju, bi savjetovali ovakvo studijsko putovanje. Zemlja i ljudi su naprosto predivni i od njih možemo puno naučiti. Vraćamo se prvom prilikom!